5. нов 2026.
Umnjak se ne vadi samo zato što postoji. Pregled stomatologa i snimak pokazuju da li je zahvat potreban. Kako zahvat izgleda i kakav je tok oporavka, pročitajte u nastavku.

Tekst je napisala dr Snežana Damjanac.
Umnjak, odnosno osmica, poslednji je stalni kutnjak u nizu zuba i najčešće niče između 17. i 25. godine. Neki ljudi imaju sva četiri umnjaka, neki samo pojedine, a kod nekih se umnjaci uopšte ne razviju. Pošto su to poslednji zubi u vilici, često nemaju dovoljno prostora da pravilno izrastu, pa mogu ostati delimično ili potpuno zarobljeni u kosti ili desnima.
Osmice rastu iza ostalih zuba, u zadnjem delu gornje i donje vilice. Njihovo nicanje nije isto kod svakoga: mogu izrasti pravilno, samo delimično ili ostati potpuno neiznikle. Položaj se procenjuje pregledom i snimkom, najčešće ortopanom, na kome stomatolog vidi odnos umnjaka prema susednom zubu, kosti i okolnim strukturama.

Vađenje umnjaka preporučuje se kada osmica izaziva tegobe ili predstavlja realan rizik za okolna tkiva i susedne zube. Razlog mogu biti ponavljane upale desni oko delimično izniklog umnjaka, karijes koji se teško sanira, bol, otok, cista, nepovoljan položaj ili pritisak i oštećenje susednog zuba. Odluka se ne donosi samo na osnovu toga što umnjak postoji, već nakon kliničkog pregleda i snimka.

Ne mora da boli da bi se postavila indikacija za njegovo vađenje. Ako je osmica pravilno izrasla, zdrava, može da se održava higijena i ne ugrožava susedne zube, često je dovoljno redovno praćenje i kontrola. Sa druge strane, stomatolog može predložiti vađenje umnjaka koji ne uzrokuje tegobe ako snimak pokazuje problem koji bi vremenom mogao da napravi štetu.
Impaktiran umnjak je osmica koja nema dovoljno prostora da iznikne ili je postavljena tako da ne može normalno i u potpunosti da izraste. Impaktirani umnjaci mogu biti potpuno u kosti ili samo delimično pod desnima. Zubi u takvom položaju teže se čiste, što pogoduje upali, a kod pojedinih pacijenata može ugroziti susedni kutnjak. Procena potrebe za zahvatom se zasniva na kliničkom pregledu i snimku.
Vađenje može biti obično ili hirurško, u zavisnosti od toga da li je osmica izrasla i koliko joj je lako pristupiti. Pre zahvata stomatolog pregleda usnu duplju i snimak, najčešće ortopan, a zatim planira da li je dovoljno obično vađenje ili je potrebna operacija. Zahvat se radi pod lokalnom anestezijom, pa tokom vađenja zuba ne bi trebalo da boli, iako pacijent može osećati pritisak i pomeranje.
Obično vađenje primenjuje se kada je osmica dovoljno izrasla i može da se prihvati instrumentima, pa je postupak uglavnom kraći. Hirurško vađenje (mala operacija) potrebno je kada je zub impaktiran, delimično iznikao (semiimpaktiran) ili mu se ne može bezbedno pristupiti klasičnim putem. Tokom operacije se pravi mali rez na desnima, a po potrebi se uklanja deo kosti ili se osmica podeli na više delova kako bi se izvadio uz što manje traume. Na kraju operacije se rana zatvara koncima.
Tokom zahvata lokalna anestezija sprečava pojavu bola, ali su osećaj pritiska i zvuci tokom intervencije mogući. Kada dejstvo anestezije prestane, mogu se javiti bol, osetljivost i otok, naročito posle hirurškog vađenja. Njihov intenzitet zavisi od položaja zuba, složenosti zahvata i individualne reakcije. Stomatolog daje uputstva za kontrolu bola i negu rane.
Oporavak je obično najneprijatniji prva 2–3 dana, a zatim bol i otok postepeno slabe i stanje se uglavnom značajno smiri za oko nedelju dana. Posle jednostavnog vađenja oporavak je često brži nego nakon operacije. Ako su postavljeni konci koji nisu resorptivni, najčešće se skidaju za 7–10 dana, prema proceni stomatologa.
Blaga do umerena bol, otok, osetljivost pri otvaranju usta i mala količina krvi u pljuvački mogu biti očekivani neposredno nakon zahvata. Otok često bude izraženiji tokom prvih dana, pa zatim počinje da se povlači. Ako se bolovi, umesto smirivanja, naglo pojačaju, pojave se temperatura, izražen neprijatan ukus ili miris, jače krvarenje ili otok koji se pogoršava, potrebno je javiti se stomatologu.
Prvi dan, odnosno prva 24 sata, važno je sačuvati krvni ugrušak u rani. Nemojte snažno ispirati usta, dirati ranu jezikom, pljuvati, pušiti ni uzimati vrlo vruću hranu i napitke. Hladan oblog spolja može pomoći kod otoka, uz pauze prema uputstvu stomatologa. Preporučuje se mekana i hladnija ili mlaka hrana, uz žvakanje na suprotnoj strani. Pranje zuba ostaje važno, ali područje rane treba čistiti pažljivo i bez povređivanja.
Najčešća pitanja odnose se na to da li svaka osmica mora da se izvadi, koliko traje zahvat i oporavak i da li osmica može da ošteti susedni zub. Odgovor zavisi od položaja, simptoma i nalaza na snimku, pa je pregled najbolji način da se proceni konkretna situacija.
Ne. Zdrava osmica koja je pravilno izrasla, ne pravi tegobe, ne ugrožava susedni zub i može dobro da se čisti ne mora se vaditi. Vađenje se preporučuje kada korist od zahvata prevazilazi rizik ostavljanja osmice. Zato se odluka donosi pojedinačno, a ne samo prema uzrastu pacijenta.
Najizraženije tegobe najčešće su tokom prva 2–3 dana. Kod urednog zarastanja većina pacijenata se tokom narednih nekoliko dana oseća znatno bolje, dok potpuno zarastanje tkiva traje duže. Povratak svakodnevnim obavezama zavisi od složenosti vađenja i vrste posla, pa je najbolje pratiti individualna uputstva stomatologa.
Može, naročito ako je nagnut prema sedmici ili je prostor između njih teško dostupan za čišćenje. Tada se mogu razviti karijes, upala desni ili oštećenje korena susednog zuba. Snimak omogućava da se taj odnos proceni na vreme i da se odluči da li je bolje praćenje ili vađenje.

Cena vađenja umnjaka zavisi od toga da li je potrebno obično ili hirurško vađenje, kao i od složenosti konkretnog slučaja. Aktuelnu cenu najbolje je proveriti u cenovniku ordinacije. Pregled i odgovarajući snimak omogućavaju stomatologu da objasni koja vrsta zahvata je potrebna i šta možete očekivati tokom oporavka.